ORUZJE

Dobrodošli na moj blog

16.01.2010.

M18 Hellcat

Lovac tenkova M18 Hellcat je protuoklopno samohodno oružje iz Drugog svjetskog rata. Karakterizira ga tanak oklop od svega 7-19 (12)mm, pa je jedina djelotvorna taktika protiv teških njemačkih tenkova bila hit&run taktika (udari i bježi). Hellcat je bio vrlo pokretljiv, maksimalne brzine 80km/h. To je najbrže borbeno oklopno vozilo korišteno u Drugom svjetskom ratu. Karakterističan je po tomu što ima otvorenu kupolu te posadi omogućuje odličnu vidljivost, ali i ranjivost od strane neprijateljskih snajperista.

Sadržaj

[sakrij]

Povijest i razvoj [uredi]

U prosincu 1941. služba za razvoj naoružanja u SAD-u donijela je zahtijev za izgradnju brzog tenka koji će se s lakoćom kretati po bojištu. Prvi modeli bili su naoružani sa 37 mm topom, no tijekom borbi u sjevernoj Africi taj top se pokazao neučikovit protiv njemačkih i talijanskih tenkova. Zbog toga je u slijedeći model ugrađen 57 mm top, a daljnim unaprijeđenjima i 75 mm top. Zadnja izvedba ovog tenka bila je naoružana sa 76 mm topom.

M18 Hellcat

Za razliku od M10 Wolverine koji je razvijen na osnovi tenka M4 Sherman, M18 je u samom početku razvoja bio zamišljen kao laki lovac tenkova. Kao rezultat toga M18 je izuzetno okretan i lagan, no najveća mana mu je bila otvoren krov. Imao je 5 članova posade i 45 komada granata.

M18 imao je i velikih mana. Najveća od njih je bila izuzetno tanak oklop i učikovitost njegovog 76 mm topa na kasnije njemačke tenkove Panther i Tigar. Kupola je bila otvorena, što znači da je posada bila izložena snajperskim napadima, ručnim granatama i ostalim oružjem. Omjer male težine i velike pokretljivosti doveli su do neuravnoteženog dizajna. Iako je M18 imao izvrsnu maksimalnu brzinu, to mu nije puno pomoglo na bojišnici. Tijekom bitke u Ardenima 1944. godine kada su brzi M18 rablijeni kako bi se probili po boku i došli iza neprijateljske linije odkuda bi gađali njemačke tenkove u stražnji (tanji) dio oklopa. Pošto su njemački tenkovi imali spore kupole i sustav ciljanja, M18 su im bez većih problema prilazili s boka.

M18 se nastavio proizvoditi sve do kolovoza 1944. godine kada se rat bližio kraju. proizvedeno je oko 2,507 ovakvih lovaca tenkova, a pojedinačna cijena u to vrijeme bila je 57,500 američkih dolara.

Uporaba na ovim prostorima [uredi]

Ovo oružje je isporučeno oklopnim snagama JNA tijekom pedesetih godina dvadesetog stoljeća, a korišteno je i u ratnim djelovanjima na prostorima bivše SFRJ, posebno u Bosni. Jedan primjerak je bio ukrcan i na oklopni vlak Krajina ekspres tijekom Domovinskog rata.

Muslimanske snage u Bosni su koristile jedan T-55, kome je na mjesto originalne kupole ugrađena kupola s oklopnog vozila M18. Jedan primjerak ovog preinačenog tenka najvjerojatnije je zarobljen od strane Srpskih snaga tijekom sukoba u Bosni. M18 su viđeni i u Kosovskom sukobu, ali samo kao lažne mete za savezničke (NATO) zrakoplove.

Verzije [uredi]

  • M39 - Oklopno transportno vozilo koje je korišteno u raznim zadacima (doprema vojnika, vojno dijelovanje, doprema topova i ostalog naoružanja).Naoružan je sa jednom M2 12.7 mm strojnicom i jedina serijska izvedba temeljena na M18 Hellcat tenku.
16.01.2010.

M4 Sherman

M4 Sherman je bio glavni američki tenk tijekom Drugom svjetskog rata.

Nastanak [uredi]

Osnova ovoga tenka je dizajn njegovog prethodnika M3 Lee koji je bio procijenjen nezadovoljavajućim početkom drugog svjetskog rata. Jedina konkretna razlika između ova dva tenka je bila upotreba dva topa u M3 što je procijenjeno kao nepraktično rješenje koje je zamijenjeno klasičnom kupolom kakvu su imali svi tada moderni tenkovi. To na kraju nije otklonilo sve greške dizajna koje se mogu najbolje uočiti ako se usporediti slika Panzer III ili Panzer IV tenka s Shermanom. On je jednostavno bio previsok tenk što je za posljedicu imalo rano otkrivanje njegove pozicije u sukobu s protivnikom.

Pozitivna stvar nastanka Shermana na taj način u ratno doba je bila mogućnost njegove proizvodnje u tvornicama od M3 pri čemu se uštedjelo mnogo vremena koje bi bilo izgubljeno u gradnji novih tvornica ili prenamjeni starih. Prvi primjerci ovog tenka su tako izašli iz tvornica već u veljači 1942.

Bojevna uporaba [uredi]

Početno oduševljenje amerikanaca i britanaca pojavom ovog tenka koji u vrijeme svog izlaska iz tvornica predstavlja značajno poboljšanje prijašnjih modela splašnjava odmah po izlasku na bojno polje. Realno očekivanje od novog modela svakog tenka koji se prvi put pojavljuje na bojištu je da on bude bolji od najmodernijih protivničkih modela je bilo razočarano već u njegovoj prvoj bitci 1942. godine kada su ga Britanci koristili protiv Njemačke kod El Alameina. Već tada je postalo primjetno da je Sherman bolji od svih talijanskih tenkova i Panzer III, a pri susretu s tenkom Panzer IV uglavnom je bilo presudno iskustvo posade u čemu su Nijemci nakon tri godine rata imali veliku prednost.

Zbog lake zapaljivosti, američki vojnici su Shermanu koji je bio njihov glavni tenk dali nadimak upaljač po tada popularnoj reklami za upaljač koja je glasila: "upali iz prve prvi i svaki sljedeći put". Njemci su mu dali nadimak "Peć za Tommyija". Istiniti nadimak s kojom bi se obje strane složile je onaj koji se počeo upotrebljavat nakon rata. On glasi "smrtonosna klopka".

Razlog za to je bila njegova greška u konstrukciji koja bi dovodila do zapaljenja streljiva koje nije bilo zaštićeno u mokrim spremnicima (spremnici za streljivo okruženi vodom) što je rezultiralo u zapaljenju na 60% pogođenih tenkova. S uvođenjem morkih spremnika isprava drastična pada broj zapaljenja na samo 10%, ali zbog odluke da se radi laše logistike u tenkove stavlja dodatno streljivo izvan mokrih spremnika postotak ponovno raste.

Za realno prikazivanje efikasnosti M4 Shermana u bitci najbolje nam mogu poslužiti javnosti dostupni podaci od američke 3. oklopne divizije . Početni broj tenkova Sherman s kojima ova jedinica dolazi 1944. godine u Europe je 232. Tijekom razdoblja kraćeg od deset mjeseci njoj je potpuno uništeno 633 tenka, dok je još 1306 Shermana bilo nakratko izbačeno iz borbe i poslano u pozadinu na popravke. Ako se zabavimo kratkim proračunom dolazimo da je svaki od 232 početna Shermana bio potpuno ili djelomično uništen više od 8 puta u tako kratkom vremenskom razdoblju kada su amerikanci imali potpunu zračnu kontrolu bojnog polja.

Oprema [uredi]

M4 Sherman na bojištu u Europi

Osnovno naoružanje ovog tenka je činio top od 75 mm koji se mogao bez problema nosit s oklopom od tenkova Panzer III i Panzer IV na zadovoljavajućoj udaljenosti dok je mogao postizati uništavajuće rezultate protiv Panzer VI Tigar samo u najbližoj borbi i to samo na bočnom ili stražnjem oklopu. Konstrukcijska greška Shermana je bila njegova laka zapaljovost u slučaju ako bi bilo kakav projektil uspio i u najmanjoj mjeri probiti oklop. Zbog toga razloga prvobitni oklop od 50 mm je uvećan na 75 ali to nije bilo dovoljno tako da kraj rata ovi tenkovi dočekuju ponižavajuće noseći na sebi pjesak, čelične ploče od neprijateljskih tenkova kako bi smanjili mogućnost proboja vlastitog loše oklopa. Posebna inačica 'Jumbo' razvijena je s dodatnim oklopom kako bi predvodila oklopne kolone i služila kao mamac za protuoklopne topove.

Glavna prednost Shermana prema njemačkim tenkovima bila jednostavnost održavnja i mehanička pouzdanost što bi se teško moglo reći za grdosije od Panthera i Tigra a pogotovo Tigra II kojih je veliki broj morao biti napušten zbog kvarova i uništen zbog nemogućnosti popravka ili izvlačenja.

Nasljednik ovog tenka koji je trebao uklonit većinu njegovih nedostatka izlazi tek krajem rata s imenom M26 Pershing.

Prenamjene [uredi]

Zbog velikog broja ovih tenkova od njega je napravljen i veliki broj promjena koje u stvarnosti nisu bile ništa drugo nego opcije prikačene na standardni tenk tako da se to samo se sebi ne može nazvat prenamjenom. Primjer toga je bio tenk koji kako se kreće udara lancima po zemlji ispred sebe da aktivira mine i slično.

Jedina konkretna prenamjena ovog tenka je bio protutenkovsko oklopno vozilo M10 koje je koristilo efikasniji 76mm (3 incha) top od Shermana. Za razliku od Njemačke SAD je tijekom ovog rata proizvodio protutenkovska vozila s kupolom tako da stvarne razlike između M10 i klasičnih tenkova nema.

Nakon što se top od 76mm pokazao nedostatnim, napravljeno je nova kupola s topom od 90mm, vozilo je dobilo oznaku M36. Svoju upotrebu doživjelo je i za vrijeme Domovinskog rata u kojem se koristilo kao samohodni top.

Upotreba nakon rata [uredi]

Pobjedom u Drugom svjetskom ratu SAD je ostvario opću dominaciju na svjetskom tržištu kako u mirotvornim stvarima tako i u tenkovima. Posljedica toga je da se ovaj neuspješni tenk našao u oružanim snagama svih nekomunističkih država, te u zemljama koje je podupirala SAD kao Jugoslavija. Sherman se uz opsežne izmjene posebno istakao u izraelskim tenskovskim postrojbama gdje je tijekom ratova 1967. i 1973. uspješno parirao mnogo modernijim sovjetskim tenkovima koje su upotrebljavale arapske države.[1]Ta upotreba je trajala sve do 1989. godine kada Čile povlači svoje posljednje Shermane iz upotrebe. Ipak, u ratovima na području bivše Jugoslavije (posebno u Bosni od strane Armije BiH), neki su Shermani korišteni i do 1995. godine

16.01.2010.

tenkovi

Tenk je oklopno vojno vozilo na gusjenicama koje služi za potporu pješaštvu ili djeluje samostalno. Ima glavni top velikog kalibra koji se nalazi na pokretnoj kupoli i dodatne strojnice. Svojim oklopom štiti posadu, a ima mogućnost kretanja po teškim terenima. Glavno je strateško i taktičko oružje u kopnenoj vojsci.[1]

Hrvatski naziv za tenk još je i oklopnik (iako ta riječ u hrvatskom jeziku ima i druga značenja). U 1990-ima također se javlja i tuđični oblik tank.

Kao vojno sredstvo, tenk se prvo pojavio u Prvom svjetskom ratu kao inovacija britanske vojske i poslužio je u razbijanju rovovskog ratovanja. U 2. svjetskom ratu, tenk je napravio preporod u ratovanju, i skupa sa zrakoplovstvom stvorili su okosnicu vojnog djelovanja u vojnoj doktrini munjevitog ratovanja (njem. Blitzkrieg) kojeg su usavršili i primjenjivali Nijemci, iako su teoretske osnove postavili Englezi po završetku Prvog svjetskog rata.

Drugi svjetski rat [uredi]

Tijekom ovog rata sve važnije zaraćene strane su proizvodile svoje tenkove. Kvaliteta tih proizvoda je veoma varirala što se najbolje uočavalo pri njihovim susretima na bojnom polju. Nepobitno najbolje tenkove je gradila Njemačka, dok se na suprotnoj strani kvalitete nalazio Japan. Tenk je masovno upotrebljavan i postao je glavno oružje u kopnenoj vojsci.

Tijekom Drugog svjetskog rata tenkovi su se znatno poboljšali. Povećana je oklopna zaštita, vatrena moć i pokretljivost. Težina tenka se također povećavala pa je sa tako najteži tenk imao oko 20 tona. Daljnjim ubrzanim razvojem težina tenka se stalno povećavala i tako do kraja rata dosegla težinu preko 60 tona. Njemačka je po Hitlerovoj naredbi razvila super teški tenk Panzer VIII Miš koji je imao težinu od 188 tona (napravljena su samo dva prototipa zbog velikih troškova). Krajem rata u tenkove se počeo ugrađivati dizel motor koji je zbog manje potrošnje znatno povećao domet tenka. Povećan je promjer glavnog topa pa je znatno poboljšana vatrena moć.

Kolona sovjetskih T-34 tenkova blizu Lenjingrada 1942.

U Drugom svjetskom ratu oklopna vozila su postala ključna za prevlast na bojištu. Tenkovi su se nevjerojatnom brzinom razvijali. Zajedno sa njima, razvila su se i protutenkovska oružja, koja su pokazala kako tenk nije toliko neranjiv kako se činilo. Tenk je postalo važno taktičko i strateško sredstvo. Heinz Guderian, taktički teoretičar koji je bio umiješan u formiranje prvih samostalnih njemačkih tenkovskih snaga, je rekao "Gdje je tenk, naprijed je", i ovaj koncept je postao stvarnost u Drugom svjetskom ratu. Od tada tenk može djelovati samostalno.[5] Nakon invazije na Poljsku gdje su tenkovi igrali ulogu zajedno sa pješaštvom, kod Bitke za Francusku teške oklopne snage su se zabijale u francusku obranu i jednostavno ju uz zračnu potporu, pregazile. Ta taktika kasnije je nazvana Blitzkrieg ili pravedeno na hrvatski Munjeviti rat. U blitzkriegu se koristila mješovita vojska, kako bi se osigurala taktička fleksibilnost i snaga za pobjedu nad savezničkom vojskom. Francuska vojska, čiji su tenkovi bili snagom isti ili čak superiorniji njemačkim i u kvaliteti i kvantiteti, držala je linijsku obranu u kojoj su oklopne snage bile samo kao potpora pješaštvu. Uz to neznanje, manjkalo im je i radio uređaja u tenkovima i središtima, što je ograničilo njihovu mogućnost odgovora na njemačke iznenadne napade.

U skladu sa taktikom blitzkriega, njemački tenkovi mogli su pozvati i blisku zračnu potporu za uništavanje važnih ciljeva ili ostaviti taj dio pješaštvu. Usporedno sa razvojem tenkova, razvila se i motorizacija pješaštva, koje je sada moglu dijelovati usporedno s tenkovima i osiguralo stvaranje pokretnih kombiniranih jedinica. Poraz glavnih francuskih vojnih jedinica u par tjedana šokirao je ostatak svijeta. Rezultat je bio naglo razvijanje tenka i protutenkovskog oružja.

U Sjeverno afričkoj kampanji istaknuta je mobilnost i korisnost tenkovskih snaga u većinom nenaseljenom području. Također, ovo bojište je pokazalo i veoma važnu ulogu logistike, osobito oklopnih snaga, kao upozorenje jedninicama, njemački Afrički korpus i britanska vojska, često su se napadali i zarobljivali vlakove sa opremom, što je dovelo do bezizlaznog položaja. Ova situacija nije bila rješena sve do 1942., kada se tijekom Druge bitke kod El Alameina, Afrički korpus, oslabljen pomutnjom u svojim opskrbnim redovima, zaustavljen u daljnjem napradovanju prema Egiptu, od strane britanske 8. armije. Njemačke snage su se sve više povlačile, a bitka je završila pobjedom savezničkih snaga i predajom ostalih njemačkih i talijanskih snaga u Tunisu.

Sherman tenkovi priključuju se američkoj 5. Armiji u Italiji 1944.
IS-2 (lipanj 1944.)

Njemačka invazija na Sovjetski savez, Operacija Barbarossa, počela je sa razvojem sovjetskog superiornog tenka, T-34. Nepripremljenost sovjetskih snaga na njemački iznenadni napad, mehanički problemi, loše istrenirane posade i nesposobno vodstvo dovelo je do problema da sovjetske oklopne snage budu okružene i uništavane u velikim razmjerima. Kako bilo, mješanje Adolfa Hitlera, geografski položaj sukoba, jaki otpor sovjetskih trupa, broj ljudstva i proizvodnja tenkova spriječilo je ponavljanje Blitzkrieg taktike iz 1940. Usprkost velikom početnom uspjehu njemačkih jedinica protiv sovjeta, njemci su bili suočeni sa neefikašnoću njihovog Panzer IV tenkova i njihovog topa u uništavanju sovjetskih tenkova, pa su njemci bili primorani dizajnirati i proizvoditi jače i mnogo skuplje Panther i Tiger tenkove. Usporendo s njemcima, sovjeti su pojačali svoje T-34 tenkove, radili samohodne protutenkovske topove kao SU-152 čime su počeli odbijati njemačke snage i pripremat se na završni mraš na njemačku. Pred kraj rata doveli su na bojište i IS-2 tenkove.

Kada su ušle SAD u Drugi svjetski rat, proizvodni kapaciteti omogućili su joj brzu konstrukciju tisuće relativno jeftinih M4 Sherman tenkova. Sherman je bio uzdanica i formirao je velike djelove anglo-američke kopnene vojske, ali u tenk vs. tenk borbama nije mogao konkurirati njemačkim Panther ili Tiger tenkovima. Brojčana i logistička nadmoć bili su ključ uspijeha saveznika u Bitci za Normandiju. Pojačana inačica M4 Sherman tenka sa 75 mm M1 topom je uvedena kako bi se povećala vatrena moć Shermana, ali sve ostalo (oklop i pokretljivost) je ostalo isto.

Tenkovska tijela su bila i mjenjana kako bi se proizvodio tenk sa bacačem plamena, samohodno raketno topništvo i oklopna vozila za popravke, ukljućujući i čistaće mina i nosače pokretnih mostova. Dizajnirani su i posebni samohodni topovi u izvedbama lovca tenkova koji su bili jeftiniji za proizvodnju od tenkova. Često su nosili teške topove koji su bili ugrađeni na tijelo tenka ili nepokretnu kupolu. No postavljanje topa u pokretnu kupolu kod tenkova pokazalo se taktički bolje, jer je omogućavalo brže gađanje mete, bez obzira u kojem se položaju nalazi tijelo tenka. U drugom svjetskom ratu odvila se bitka kod Kurska najveća tenkovska bitka u povijesti u kojoj je sudjelovalo preko 5000 tenkova.U bitki u sjevernoj africi britanci su pobijedili zahvaljujuci tome sto su od americke vojske dobili tenkove sherman

Dizajn i konstrukcija [uredi]

Dijelovi tenka

Dizajn, dijelovi, posada [uredi]

Osnovni dijelovi tenka su:

Posada tenka (4 ili 3 člana)

  • zapovjednik
  • vozač
  • topnik
  • punitelj topa (u novim tenkovima posao punitelja topa obavlja automatski punjač topa)

Oklop [uredi]

Konstrukcija oklopnog tijela je složena i specifična jer mora zadovoljavati slijedeće zahtjeve:

  • minimalni gabariti
  • optička neuočljivost
  • visoka tvrdoća, čvrstoća i žilavost materijala oklopa
  • dobra hermetičnost
  • tehnološka prilagodljivost za serijsku proizvodnju
  • sigurna zaštita od uništenja posade i dodatnih uređaja od puščane i mitraljezne vatre sa svih udaljenosti za sve kuteve u području od 45° kao i od topa vlastitog kalibra sa udaljenosti 1500 do 2000 m.

Oblik oklopnog tijela najviše ovisi o:

  • vrsti podvozja motornog vozila na koje se oslanja
  • vrsti naoružanja na oklopnom tijelu
  • potrebnom broju članova posade

Tipovi oklopne zaštite

Poseban problem kod projektiranja oklopa predstavlja izbor materijala koji je usko povezan sa masivnošću oklopa. Današni oklopi s obzirom na upotrebljavane materijale mogu se podijeliti na četiri tipa:

  1. Homogeni oklopi
    Do sada su najčešće korišteni isključivo metalni homogeni oklopi od čelika, aluminija i titanija koji moraju imati visoku otpornost na proboj. Mogu se dobiti valjenjem, lijevanjem ili kovanjem.
  2. Dvoslojni oklopi
    Dvoslojni oklopi sastoje se od dva međusobno spojena metalna sloja različitih debljina i karakteristika, gdje je prvi sloj visoke tvrdoće i ima visoku otpornost na proboj, a drugi je visoke žilavosti i sprječava stvaranje pukotina nakon udara projektila.
  3. Višeslojni oklopi
    Kumulativni projektili predstavljali su velike probleme za oklopna vozila šezdesetih godina, a djelovanje je bilo pogubno za posadu. Iz potrebe efikasne zaštite razbijaju se tzv. "sendvič" všeslojni oklopi. Najprije se između dviju čeličnih ploča stavljao poliureten ili neki drugi materijal na bazi plastike. Prednja ploča aktivira projektil i biva probijena, a u drugom sloju najveći dio energije troši se na topljenje plastike pa unutarnja pancirna ploča ostaje netaknuta ili neznatno oštećena. Kasnijim razvojem ovakvog oklopa pokušava se umjesto plastike sa cementnim pijeskom, pečenom opekom i keramičkim pločicama.
  4. Aktivni oklopi
    Karakteristika ovakvih oklopa je veći broj eksplozivnih kutija koje se postavljaju na vanjskim najosjetljivijim dijelovima oklopa. Eksploziv u kutijama se aktivira prilikom udara projektila i snagom eksplozije spriječava formiranje kumulativnog mlaza.
    Prikaz dijelovanja oklopa

    Uz oklop moderni tenkovi imaju i sustav aktivne zaštite koji se sastoji od ometala laserskih zraka vođenih protuoklopnih raketa i otkrivanja laserskih zraka. S ovim sustavom se smanjuje vjerojatnost pogotka vođene rakete i dobiva učinkovitija zaštita od najveće ugroze suvremenog tenka, protuoklopnih vođenih raketa koje tenk pogađaju odozgo. Ona u većini slučajeva uništi tenk ili napravi velika oštećenja.

    Oklop se kroz povijest tenka postavljao pod sve manjim kutom. Prvi tenkovi imali su previše okomito postavljenih ploha pa je oklopna zaštita bila manja. Kod modernog tenka prednja strana tijela je postavlijena pod malim kutom što povećava ukupan put projektilu kod probijanja oklopa. Time su se dobile debljine oklopa veće od 1000 mm. Prednja strana je i zašiljena što povećava vjerovatnost da se kod udara granate u oklop, ona odbije (sklizne) od trupa. U moderno vrijeme sve se više pažnije pridodaje izgledu kupole. Tako je kupola Leoparda 2 sprijeda zašiljena kako bi se povećala mogučnost da granata sklizne niz oklop.

    Usprkost tome što su tenkovi na prvi pogled neranjivi, tenkovi su podložni protutenkovskim aritiljerijama, helikopterima i zrakoplovima, drugim tenkovima i protuoklopnim minama, napadima pješačkog protutenkovskog naoružanja u urbanim borbama i protuoklopnim vođenim raketama.[6]

    Naoružanje [uredi]

    U I. svjetskom ratu tenkovi nisu imali teškog naoružanja veću su bili opremljeni s nizom strojnica. Kasnijim razvojem kao glavno oružje tenkova pojavljuje se top koji je najčešće bio postavljen na rotirajuću kupolu. Tijekom drugog svjetskog rata neki modeli su imali uz glavni top u kupoli i dodatni top( npr. francusku Char B1) koji je bio smješten s prednje strane tenka. Tijekom drugog svjetskog rata određen broj tenkova je bio modificiran u bacače plamena (Sherman M4), a najviše su se koristili na pacifičkom bojištu protiv japanskih otočkih utvrđenja.

    Tenkovi koji su razvijeni prije i za vrijeme II. Svjetskog rata nisu mogli djelovat noću zbog nepostojanja termovizije. Da bi ispalili granatu trebali bi stati ili barem usporiti. Ciljalo se ručno uz pomoć periskopa. Top je bio stabiliziran u samo jednu ravninu, a vjerojatnost pogađanja bila je vrlo mala. Poslije II. Svjetskog rata u tenkove se počinju ugrađivati sve sposobniji sustavi za upravljanje paljbom (SUP). Moderni SUP omogućuje tenku gađanje iz pokreta nepokretne i pokretne mete uz veliku vjerojatnost pogađanja prvom granatom, vojno djelovanje u svim vremenskim uvjetima i automatsko praćenje mete. Današnji topovi i kupole su stabilizirane u dvije ravnine i pokretani su s elektromotorom.

    Danas se tenkovsko naoružanje sastoji od glavnog topa koji je kod modernijih tenkova kalibra oko 120 mm. Uz glavno naoružanje moderni tenkovi imaju jednu ili više strojnica, a neki imaju i minobacač (npr. izraelska Merkava IV). Danas se uz klasične nevođene tenkovske granate pojavljuju i vođeni projektili koji se uz određene preinake sustava punjenja ispaljuju iz glavnog topa.

    Naoružanje tenkova kroz povijest

    Razdoblje I. svjetski rat II. svjetski rat Doba hladnog rata 1990. godine do danas
    Tenk Mark 1 T-34 AMX-30 M1 Abrams
    Promjer glavnog topa 2x 57 mm 76.2 mm 105 mm 120 mm
    Sekundarno oružje 4x 8 mm strojnice 2x 7.62 7.62 mm strojnica i 20 mm top 7.62 mm i 12.7 mm strojnice

    Pokretljivost [uredi]

    Tenk se od svojeg nastanka kretao na gusjenicama. Prvi tenkovi imali su brzinu malo veću od ljudskog hoda (ne više od 15 km/h. Daljnjim razvojem motora ta se brzina povećala. Današnji moderni tenkovi imaju omjer snage i težine oko 25 ks/t. Prosječna brzina je oko 65 km/h. Ta brzina se pokazala sasvim dovoljna za kvalitetno djelovanje tenka na terenu. Zbog male težine ruski tenkovi su pokretljiviji od zapadnih.

    Zbog uporabe gusjenica, a ne kotača, tenkovi se mogu kretati po svim vrstama terena, stvarajući vrlo mali pritisak na tlo jednak ljudskom.[7] Relativna brzina tenka po terenu je 40 km/h a po cesti oko 70 km/h. Radi usporedbe većina operacija blitzkrieg je obavljeno brzinom prodora od 5 km/h što je brzina ljudskog hoda.[8]

    Pokretljivost tenkova kroz povjest:

    Razdoblje I. svjetski rat II. svjetski rat Doba hladnog rata 1990. godine do danas
    Tenk Mark 1 T-34 AMX-30 M1 Abrams
    Vrsta motora benzinski motor dizel motor dizel motor plinska turbina
    Snaga motora 105 ks 500 ks (373 kW) 720 ks (529.5 kW) 1500 ks (1100 kW)
    Težina 28.4 tona 30.9 tona 37 tona 69.54 tona
    Omjer snaga/težina 3.7 ks/t 16.2 ks/t 18.91 ks/t 21.6 ks/t
    Max. Brzina 6.5 km/h 55 km/h 65 km/h 67.60 km/h
    Domet   465 km 600 km 426 km

    Pogon [uredi]

    Prvi tenkovi su kao pogon koristili benzinske motore koji su imali veliku potrošnju goriva i mali domet (do 100km). Najveći nedostatak benzinskih motora je laka zapaljivost. Takav motor čini tenk dodatno nesigurnim jer prilikom udara granate i pogotka u motor, tenk eksplodira.

    U drugom svjetskom ratu u tenkove se počinju ugrađivati dizel motori koji su pouzdaniji i imaju malu potrošnju pa im se i domet povećao (do 700 km). Danas u većinu modernih tenkova ugrađen je dizel motor snage od 800 do 1500 ks. Najpoznatiji proizvođač dizel motora za tenkove je njemačka tvrtka MTU. Motori te tvrtke se smatraju najkvalitetnijim u svijetu.Zbog lakše uporabe tenka na ratištu razvijeni su i višegorivi dizel motori koji osim dizel goriva mogu puniti i benzinsko gorivo s malo oktana.

    Kasnije se pojavila višegoriva plinska turbina kao pogon ali nije imala velik uspjeh. Plinska turbina ima duži vijek trajanja, ali joj za rad treba 4 puta više zraka od klasičnih dizel motora.

    Snaga tenkovskih motora u usporedbi s ostalim vozilima:

    Vozilo Izlazna snaga Omijer snaga/težina
    Auto: Toyota Camry 2.4L 158 ks 106 ks/t
    Sportski auto: Lamborghini Murciélago 6.5L 640 ks 383 ks/t
    Glavni borbeni tenk (MBT): Leopard 2, M1 Abrams 1500 ks (1100 kW) 24.2, 24.5 ks/t
    Lokomotiva: SNCF Klasa T 2000 2581 ks 11.5 ks/t

    Senzori [uredi]

    Na kupoli su postavljeni senzori za vjetar koji šalju podatke balističkom računalu o smjeru i brzini vjetra kako bi ono prilagodilo izračune oko skretanja granate s početne plutanje. Postavljeni su i senzori za otkrivanje laserskih zraka i njihovo ometanje. U spremištu za municiju nalaze se senzori za očitavanje temperature radi sprječavanja pregrijavanja i moguće eksplozije.

    Toplinski, radarski, zvučni i seizmički odraz [uredi]

    Sve više pažnje na suvremenom tenku se pridodaje neprimjetnosti na bojištu. Zbog tenkovskog toplinskog, radarskog, zvučnog i seizmičkog odraza tenk je lako primjetan i laka meta protuoklopnih raketa i drugih neprijateljskih borbenih vozila. Stari tenkovi su bili bučni, širili su seizmičke vibracije i zbog toga ih je bilo vrlo lako otkrit i uništit.

  5. Toplinski odraz ostavlja svaki tenk zbog rada svog motora. To je velika mana tenka jer se lakše može locirat uz pomoć toplinskih senzora. Neki tenkovi imaju ugrađena višestruko hlađenja ispuha pa se s tim smanjuje toplinski odraz.
  6. Radarski odraz tenka pokušava se umanjiti upotrebom glatkog oklopa i posebnim premazima koji upijaju radarsko zračenje.
  7. Zvučni odraz tenka smanjuje se posebnim utišivačima ispuha i materijalima koji upijaju zvučne vibracije motora.
  8. Seizmički odraz ima svaki tenk zbog svoje velike težine. Kako bi se smanjio, na gusjenice se postavlja guma koja smanjuje prenošenje vibracije s tenka na tlo.

Vrste tenkova [uredi]

Laki tenk M24 Chaffee
Teški tenk Tiger II
Super teški tenk T-28

Od svog nastanka 1915. i prve borbene uporabe u bici na Somi (15. rujna 1916.) tenkovi su se razvijali u dva glavna pravca. Jedan je zagovarao gradnju relativno lakih tenkova sa samo jednom kupolom koji su imali izbalansiran odnos paljbene moći, oklopne zaštite i pokretljivosti. Protivnici tog pravca isticali su da takvi "laki" tenkovi nemaju ni dovoljno paljbene moći da ozbiljnije ugroze neprijatelja zaštićenog fortifikacijama, ni dovoljnu razinu oklopne zaštite da osiguraju preživljavanje posadama. Zbog toga su zagovarali razvoj teških tenkova koji bi imali malu brzinu kretanja, ali bi taj nedostatak nadomještali visokom razinom oklopne zaštite i golemom paljbenom moći. Ona bi se, po njihovom mišljenju, trebala ostvarivati ugradnjom većeg broja topova i teških strojnica. Tipični prijedlozi predviđali su postavljanje tri do čak pet kupola. Iskustva iz I. svjetskog rata pokazivala su da su za ofenzivne operacije znatno pogodniji laki i srednji tenkovi zbog brzine i prohodnosti, a da su teški tenkovi učinkovitiji u defenzivnim zadaćama. Suparništvo između te dvije struje održat će se do kraja tridesetih godina dvadesetog stoljeća.

  • Laki tenk - laki tenk je razvijen tijekom Drugog svjetskog rata. Karakterizira ga velika paljbena moć, mala težina i dobra pokretljivost. Zbog svoje male težine može imati i dobre amfibijske sposobnosti. Laki tenk se počeo koristit u Drugom svjetskom ratu kao okretno vozilo za izviđanje koje je imalo dobru pokretljivost i kao izravna potpora pješaštvu. Jedan od najpoznatijih lakih tenkova je francuski AMX-13. Proizveden je na kraju Drugog svijetskog rata, a još uvijek se koristi u nekim vojskama. Lake tenkove su poslije drugog svjetskog rata zamijenila oklopna vozila BMP (Borbeno vozilo pješaštva) koji su osim izviđanja mogli prevesti i jednu pješačku jedinicu od 10 vojnika.
  • Srednji tenk - srednji tenkovi su kombinacija lakih i teških tenkova. Imaju dobar omjer pokretljivosti, oklopne zaštite i vatrene moći. Mogu poslužiti u mnogim ratnim zadacima kao potpora pješaštvu, topnička potpora i kao lovac tenkova. Za vrijeme Drugog svjetskog rata napravljen je najveći broj ovih tenkova a najbrojniji su bili sovjetski T-34 kojih je proizveden u 57.000 i američki M4 Sherman u 49.000 komada. Bili su najbrojnija porodica tenkova. Sudjelovali su skoro u svim važnijim bitkama u Drugom svjetskom ratu. Iz ovih tenkova su se kasnije razvili glavni borbeni tenkovi (MBT).
  • Teški tenk - teški tenkovi su razvijeni kako bi ispunili potrebu za ofenzivnim tenkom koji bi probio neprijateljsku liniju i preživio napad neprijateljske artiljerije i tenkova. No zbog svoje velike mase više su korišteni u defenzivnim operacijama. Najveći problem teških tenka bila je otežana pokretljivost i zbog svoje velike mase teško su se prevozili na bojište. Kako su se sve više u bitkama koristili tenkovi, napravlijni su teži tenkovi sa jačim oklopom i jačom paljbenom moći kako bi bez većih problema uništavali protivničke. Prvi uspiješniji teški tenkovi bili su njemački Tiger 1 i sovjetski IS-1 i .
  • Super teški tenk - super teški tenk je razvijen kao nepobjediva ratna mašina ogromne vatrene moći, jakog oklopa i velikih dimenzija. Većina tih tenkova imala je preko 80 tona, a pokušali su se razviti i teži od 1000 tona. Ovi tenkovi nikad nisu ušli u veću serijsku proizvodnju, a neki su ostali samo crteži na papiru. Imali su teške artiljerijske topove katkad promjera većeg od 155 mm. Super teški tenk je zamišljen kao nepobijedivi ratni stroj koji bi uništavao sve pred sobom. Kao pravi primjer tog tenka su crteži i planovi za izgadnju Landkreuzer P. 1000 Ratte koji je trebao imati težinu od 1000 tona, dužinu od 35 metara i oko 20 članova posade.

Moderne vrste od 1950 do danas [uredi]

  • MBT - MBT (Main battle tank) ili Glavni borbeni tenk je suvereni tenk koji je postao glavno oružje u svim kopnenim vojskama svijeta. Razvio se iz srednjeg tenka, kao potreba izgradnje suvremenog tenka koji će moći obavljati velik broj različitih zadataka (obrana, napad, potpora pješadiji, borba tenk vs. tenk itd.). Ovaj tenk objedinjuje oklopnu zaštitu, vatrenu moć i pokretljivost. Svojim topom uništava neprijateljske tenkove, bunkere, ljudstvo i ostala oklopna vozila.
11.10.2009.

M-16 GLAVNA PUSKA ORUZANIH SNAGA BIH

M16 (United States rifle, caliber 5,56 mm, M16) američka je jurišna puška i osnova za cijeli niz jurišnih malokalibarskih pušaka kalibra 5,56 mm. U službu američke vojske ulazi sredinom šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća.

Sadržaj

[sakrij]

Povijest [uredi]

Prva inačica M16A1 počela se uvoditi u službu 1964. godine kao zamjena za M14 7,62mm, a već 1965. postala je najrasprostranjenija jurišna puška u američkoj vojsci. Kasnija inačica M16A2 pocela se uvoditi u službu početkom osamdesetih, da bi do danas bilo proivedeno još nekoliko verzija, od kojih su najvažnije karabinska M4 i verzija s bacačem granata M203.

M16 je bila prva jurišna malokalibarska puška s plastičnim komponentama, što joj je znatno smanjilo težinu, a najvažnija njezina karakteristika je kalibar 5,56mm koji je kasnije postao standardni kalibar NATO saveza.

Karakteristike [uredi]

Analizom (projekt SALVO) borbenih iskustava i preko 3 milijuna izvještaja s ratišta tijekom prvogdrugog svjetskog rata. Analiza je pokazala da se borbe vode na manjoj udaljenosti, s većom potrošnjom municije, te da su ciljevi uglavnom pokretni, pa je temeljem tih analiza konstruiran M16. Spremnik je prvotno bio kapaciteta 20 metaka, da bi kasnije bio povećan na 30.[1] i

Glavni "protivnik" M16, bio je sovjetski AK-47 koji je imao kalibar 7,62 mm. Navedeni kalibar imao je veću zaustavnu moć od američkog konkuretna, ali i znatno sporije zrno te manju preciznost. Također kalibar 5,56 mm zbog svoje brzine stvara znatno više biološke štete od kalibra 7,62mm.

Prilikom uvođenja u operativnu uporabu tijekom Vijetnamskog rata bilo je zamjerki na pouzdanost M16, primarno zbog lošeg održavanja (M16 je bila predstavljana kao puška koju se ne treba čistiti), te u nešto manjoj mjeri zbog municije, no kasnijim usavršavanjem i inačicama te su manjkavosti otklonjene.[2]

Proizvodnja i rasprostranjenost [uredi]

M16 se do danas proizvodio u četri osnovne inačice M16 A1/A2/A3/A4 uz karabinsku (kraću) verziju, M4. Osnovna i karabinska verzija isporučuju se s 40 mm bacačem granata M203 koji je smješten ispod cijevi. Uz ove osnovne inačice proizvodi se čitav niz specijaliziranih sustava koji su prilagođeni korisnicima i njihovoj osnovnoj namjeni.

M16 je u operativnoj uporabi u više od 80 zemalja, među kojima je i 15 članica NATO saveza. Proizvedena je u više od 8 milijuna primjeraka od kojih je 90% još u upotrebi.[3] M16 je korišten i kao osnova za razvoj cijelog niza jurišnih pušaka poput njemačkog HK416, tajvanskog T65 ili korejskog Daewoo K2.

10.10.2009.

ARTILJERIJA

Artiljerija

Sto se tiče pješadijskog naoružanja, već smo ga završili sada je na redu artiljerija.
Artiljerija OS BiH je čvrst stub odbrane i služi se sa Topovima, Haubicama, Višecjevnim lanserima i sa Projektilima koje BiH takodje posjeduje, prvog sam izdvojio topa  D30 Nora koji se proizvodio u: SSSR,SFRJ,BiH.

                                      TECH D30: Posada-(1+7)
                                                            Kalibar-(122mm)
                                                            Okreće se za 360 stepeni
                                                            Max domet-(22km)                         OS BiH posjeduje oko 200 D30!

10.10.2009.

VOJNO VOZILO

APC i IFV

OS BiH posjeduje: M-113,AMX-10,AMX-10RC,BVP M-80,HMMWV,BOV-3,BOV-VP, i BMP-2.
 

 TECH:     M-113 Posada(2+11putnika)
                              Max brzina(66 kmh)

                  AMX-10: Posada(3+8putnika)
                                  Brzina(65 kmh)
      
                  BVP M-80:Posada(3+8putnika)
                                     Max brzina:(65 kmh)  (10 kmh na vodi)

                  BOV-3:Posada(2+8putnika)
                              Brzina(100kmh)

                  BOV-VP:Isti kao BOV-3 samo veci oklop.

                 BMP-2:posada(2+8putnika)
                              kalibar(30mm)
                              brzina(65kmh)                       
05.09.2009.

VPB M86 / BOV-M / BOV-VP LAKO OKLOPNO VOZILO

bov VPB M86 / BOV-M / BOV-VP LAKO OKLOPNO VOZILO
Familija lahkih oklopnih vozila BOV razvijena je u Mariborskom TAM-u za potrebe opremanja bivše JNA i jedinica milicije. Najmasovnije proizveden i najčešće sretan član ove familije je policijsko, odnosno vojno-policijsko borbeno vozilo VPB M86, koje se označava i BOV-M, odnosno BOV-VP.

Borbeno vozilo policije VPB M86 namjenjeno je za izviđanje, borbu protiv terorističkih i kriminalnih grupa, zaštitu važnih objekata, transport i evakuaciju ljudstva i sredstava, blokiranje prolaza, suzbijanje demonstracija i ostale policijske i vojno-policijske zadatke.Vozilo je točkaš, formule pogona 4x4. Oklopno tjelo je izrađeno od varenih čeličnih ploča debljine 4 do 8 mm i pruža zaštitu od vatre streljačkog naoružanja i parčadi granata manjeg kalibra.Posadu VPB M86 sačinjavaju vozač, komandir i osam strijelaca. Posada je smeštena u komandno-borbenom odjeljenju koje zauzima prednji i centralni dio vozila, dok se u zadnjem djelu nalazi motorno odjeljenje.

U prednjem lijevom djelu oklopnog tijela je mjesto vozača, opremljeno neophodnim upravljačkim uređajima i instrumentima, kao i pasivnim periskopom PPV-2 za vožnju noću. Desno od vozača sjedi komandir, a pored njega se nalaze radio-uređaji i dvogledi za osmatranje. Na prednjoj i zadnjoj strani vozila nalaze se dva prozora od pancirnog stakla (nprobojno je za zrno 7,9 mm na daljini većoj od 100 m), a na bokovima po jedan. Iznad mjesta vozača i komandira postoje dva kapka koji služe za osmatranje, provjetravanje i kao prinudni izlaz.

Srednji dio tjela automobila predviđen je za smeštaj osam strijelaca sa naoružanjem i opremom. Za ulazak u vozilo koriste se po jedna vrata na bokovima. Posada može da dejstvuje ličnim naoružanjem iz vozila kroz sedam puškarnica - po tri na bokovima i jednoj na prednjoj strani.Na krovu komandno-borbenog odjeljenja nalazi se otvorena turela sa mitraljezom 7,62 mm M86 (PKT). U originalnoj varijanti vozila nišandžija je pancirnim limom zaštićen do visine glave i to samo sa prednje i bočnih strana. Međutim, na osnovu iskustava iz ratnih sukoba na prostorima bivše SFRJ, na velikom broju vozila je različitim improvizacijama povećana zaštita nišandžije.

Mitraljez M86 ima polje dejstva po pravcu od 360 stepeni, a po elevaciji od -5° do +60°. Koristi municiju 7,62 mm M30 sa teškim zrnom, a u borbenom kompletu se nalazi 2000 metaka u osam kutija sa po 250 metaka. Mitraljez je opremljen kolimatorskim nišanom K-10T i mehaničkim nišanom. Efikasan domet protiv pojedinačnih ciljeva je 600 m, protiv grupnih ciljeva 800 m, a ciljevi u vazduhu se gađaju na daljinama do 500 m.

Na jedan broj vozila umesto mitraljeza M86 ugrađen je mitraljez Browning M2HB kalibra 12,7 mm, a nekoliko vozila je modifikovano ugradjnom kompletne kupole sa rashodovanih oklopnih transportera TAB-71, sa spregnutim mitraljezima 14,5 mm i 7,62 mm.

Oklopni automobil VPB M86 je pogonjen šestocilindričnim vazdušno hlađenim dizel motorom Deutz F 6L 413 F snage 110 kW, smještenim u zadnjem djelu tjela vozila. Zbog relativno velike mase vozila, specifična snaga je svega 12,8 kW/t. Motorno odeljenje je hermetičkom pregradom odvojeno od posade. Ukupni kapacitet dva rezervoara za gorivo je 220 l, što vozilu omogućava autonomiju kretanja od oko 600 km. Pokretljivost van puteva je povećana ugradnjom uređaja za centralnu regulaciju pritiska u pneumaticima - u opsegu od 1,0 do 4,2 bara. Ipak, zbog svoje konfiguracije 4x4 VPB M86 nije u stanju da savlađuje rovove šire od 0,64 m. Vozilo nema amfibijske karakteristike, pa gazom savlađuje samo vodene prepreke dubine do 1,1 m.

Od ostale opreme VPB M86 ima šest bacača dimnih kutija kalibra 82 mm, više radio-uređaja, interfon za pet članova posade, protivpožarni sistem u motornom odjeljenju, mreže za zaprječavanje, sklopivi desantni stepenik, standardne i IC farove, reflektore, rotaciona svetla i sirenu.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Konfiguracija: 4x4
Kalibar mitraljeza: 7,62 mm
Borbeni komplet mitraljeza: 2000 metaka
Posada: 2+8
Borbena masa: 9100 kg
Dužina: 5,714 m
Širina bez mreže za zaprečavanje: 2,534 m
Širina sa sklopljenom mrežom: 2,92 m
Širina sa rasklopljenom mrežom: 5,76 m
Maksimalna visina: 2,91 m
Razmak osovina: 2,75 m
Razmak točkova: 1,9 m
Klirens (pri pritisku 4,2 bara): 0,315 m
Snaga motora: 110 kW
Specifična snaga: 12,8 kW/t
Potrošnja goriva na 100 km: 24 - 36 l
Maksimalna brzina: 95 km/h
Prečnik kruga okretanja vozila: 15,1 m
Radijus kretanja: 600 km
Savlađuje vertikalnu prepreku: 0,54 m
Savlađuje rov: 0,64 m
Savlađuje uspon: 55 %
Savlađuje bočni nagib: 30 %
 
 
   
 
05.09.2009.

M63 Plamen VIŠECjEVNI BACAČ RAKETA 128 mm

M63 M63 Plamen VIŠECjEVNI BACAČ RAKETA 128 mm
Plamen je prvi bivse jugoslavije višecjevni lanser raketa. Razvoj ovog sistema počeo je 1958, a završen je 1963. godine, kada je JNA naručila prototipsku partiju višecjevnog bacača raketa M63 Plamen i nultu seriju raketa Plamen-A.Kasnije je razvijena raketa Plamen-B sa novom bojevom glavom i povećanim efektom na cilju, kao i raketa Plamen-S povećanog dometa.

Višecjevni bacač raketa M63 Plamen je namjenjen za vatrenu podršku jedinica na frontu, izvođenjem snažnih i iznenadnih vatrenih udara po neprijateljskoj živoj sili i neoklopljenim borbenim sredstvima u rejonima prikupljanja, vazdušnog desanta ili na maršu. Može se koristiti i protiv drugih prostornih i neutvrđenih ciljeva velikih razmera kao sto su pozadinske baze, aerodromi, industrijska postrojenja, komandni centri, centri veze, skladišta i sl.

Sistem Plamen ima 32 cjevi kalibra 128 mm iz kojih ispaljuje parčadno-razorne i vežbovne rakete na daljne do 8545 m (12500 m - Plamen-S). Efakat rakete na cilju ekvivalentan je efektu artiljerijske granate kalibra 105 mm. Pun rafal od 32 projektila se može ispaliti za 6,4 ili 12,8 ili 19,2 sekunde. Bacač je postavljen na jednoosovinsku prikolicu koju mogu vući vozila sa kukom visine 800 mm. Na vozilu se nosi i rezervno punjenje raketa, tako da borbeni komplet lansera iznosi ukupno 64 projektila. Sistem opslužuje 7 vojnika.

Višecjevni bacač raketa M63 Plamen je masovno korišćen u ratnim sukobima na prostorima bivše SFRJ.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 128 mm
Broj cjevi: 32
Dužina bacača: 3,682 m
Širina bacača: 2,212 m
Visina bacača: 1,26 m
Širina traga točkova: 1,892 m
Dužina cjevi: 1,03 m
Klirens: 0,268 m
Masa praznog bacača: 1395 kg
Masa punog bacača: 2134 kg
Dužina rakete: 0,814 m
Maksimalni domet: 8545 m
Vrijeme leta rakete do maksimalnog dometa: 43,8 s
Horizontalno polje dejstva: +/- 15°
Vertikalno polje dejstva: 0° do 48°
Posluga: 7
 
 
   
05.09.2009.

M60 BESTRZAJNI TOP 82 mm

bst M60 BESTRZAJNI TOP 82 mm
Bestrzajni top 82 mm M60 predstavlja protivoklopno oruzje pješadije, namjenjeno za borbu protiv tenkova i oklopnih vozila na daljinama do 1000 m. Proizvođen je u velikim količinama i masovno je korišćen u svim ratnim sukobima na prostorima bivše SFRJ.

Top M60 ima pneumatike punjene vazduhom koji se relativno lahko oštete, dok su na varijanti M60A primjenjene sunđeraste gume koje su mnogo izdržljivije, a ugrađeni su i amortizeri. Oruzje M60 se može tegliti brzinom 50 km/h, a M60A brzinom 60 km/h.

Na maršu se top tegli vozilom, a u borbi ga sa pozicije na poziciju premješta petočlana posluga. Kao i svi drugi bestrzajni topovi, oruzje M60 se pri dejstvu demaskira zbog mlaza gasova koji se izbacuju sa zadnje strane, pa je neophodno često mjenjanje vatrenih položaja. Međutim, velika masa i glomaznost oruzja otežavaju manevar na bojištu.

Probojnost projektila kalibra 82 mm nije dovoljna da ugrozi savremene tenkove, pa je kao nasljednik bestrzajnog topa razvijen protivoklopni raketni sistem Bumbar.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar topa: 81,8 mm
Posluga: 5
Masa u marševskom položaju: 123 kg
Masa u borbenom položaju: 120 kg
Horizontalno polje dejstva sa utvrđivanjem: 10°
Horizontalno polje dejstva bez utvrđivanja: 360°
Vertikalno polje dejstva: -20° do +35°
Brzina gađanja: 4 met/min
Efikasan domet protiv oklopnih vozila: 1000 m
Efikasan domet protiv utvrđenih objekata: 1500 m
Masa metka sa reaktivno-kumulativnim zrnom:  4,63 kg
Početna brzina projektila: 390 m/s
Probojnost zrna M72: 300 mm
Probojnost zrna M91: 400 mm
 
 
   
02.09.2009.

M87 Orkan SAMOHODNI VIŠECJEVNI LANSER RAKETA 262 mm

orkan M87 Orkan SAMOHODNI VIŠECJEVNI LANSER RAKETA 262 mm
Razvoj raketnog sistema Orkan započeo je 1980. godine kao zajednički projekat Jugoslavije i Iraka. Ispitivanja prototipova završena su do 1985. godine, a dvije godine kasnije prvi lanseri su isporučeni JNA.Raketni sistem M87 Orkan namjenjen je za vatrenu podršku jedinica ranga korpusa i armije. Efikasan je protiv žive sile, oklopnih vozila, a može se koristiti i za protivoklopno zaprečavanje.

Lanser je postavljen na šasiju terenskog automobila FAP 3232 BDS/A, konfiguracije 8x8. Vozilo ima masu 15.000 kg, dok je borbena masa 32.000 kg. Za pogon se koristi dizel motor snage 235 kW, sa direktnim ubrizgavanjem. Pokretljivost van puteva je poboljšana ugradnjom sistema za centralnu regulaciju pritiska u pneumaticima. Petočlana posada smeštena je u klimatizovanoj kabini u prednjem djelu vozila, a na zadnju platformu je postavljen 12-cevni lanser. Polje dejstva lansera po pravcu je 220°, a po elevaciji od -0,5° (+22° iznad kabine vozila) do +56°. Pre gađanja spuštaju se četiri stope radi isključivanja sistema za oslanjanje vozila, a poseban sistem zatim vrši nivelaciju (dovođenje u horizontalni položaj) platforme sa lanserom. Upravljanje svim sistemima je daljinsko i posada ne mora da napušta kabinu vozila prilikom gađanja.

Raketa R-262 M87 Orkan je razvijena u dvije varijante – sa kasetnom bojevom glavom sa kumulativno-parčadnim bombicama i sa kasetnom bojevom glavom sa protivtenkovskim minama.

U kasetnoj bojevoj glavi sa bombicama nalazi se 288 kumulativno-parčadnih bombica (submunicije) koje na visini 800 do 1000 m izbacuje pirotehničko punjenje. Površina razbacivanja submunicije je oko 2 hektara, a radijus ubojnog dejstva svake je 10 m. Kalibar bombice je 40 mm, probojnost 60 mm pancirnog čelika, a masa 245 grama.

Kasetna bojeva glava sa protivoklopnim minama se sastoji od 8 čeličnih kontejnera sa ukupno 24 mine. Pad kontejnera usporava padobran, a nakon 2,5 sekunde iz kontejnera se izbacuju mine koje padaju stabilisane uz pomoć četiri krilca. Kalibar mine je 105 mm, masa 1,8 kg, probojnost 40 mm. Upaljač je nekontaktni - reaguje na promenu magnetnog polja, a mina se samouništava nakon 24 časa.

Domet rakete reguliše se promjenom elevacije lansera i aktiviranjem vazdušnih kočnica na raketi. Minimalni domet je 5 km, a maksimalni 50 km. Rakete se ispaljuju pojedinačno ili rafalno sa intervalom od 2, 3 ili 4 sekunde.

Savremeni sistem za upravljanje vatrom obezbjeđuje automatizovano izračunavanje i zauzimanje elemenata za gađanje. Djelovi SUV-a nalaze se na lansirnim vozilima, komandnom vozilu baterije, topografskom, osmatrčakom i meteorološkom vozilu. Podaci se između vozila razmenjuju automatizovano - radio ili kablovskom vezom.

U sastavu baterije sistema Orkan nalaze se i vozila za prevoz i pretovar raketa. Na vozilu se nalaze 24 rakete i dizalica uz pomoć koje dvočlana posada može za 30 minuta da utovari ili istovari sve rakete.

Lansirna vozila sistema M87 Orkan naoružana su i protivavionskim mitraljezom kalibra 12,7 mm postavljenim na krov kabine. Za maskiranje se koriste četiri bacača dimnih kutija postavljena na prednjem braniku. Posluga je naoružana sa četiri automatske puške M70, jednim automatskim pištoljem M84 i jednim ručnim bacačem M79 Osa.

Orkan je za bivšu JNA proizveden u malom broju.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 262 mm
Broj lansirnih cjevi: 12
Posada: 5
Borbena masa lansirnog vozila: 32000 kg
Dužina vozila u marševskom položaju: 9 m
Širina vozila u marševskom položaju: 2,64 m
Visina vozila: 3,84 m
Maksimalna brzina: 80 km/h
Radijus kretanja: 600 km
Masa rakete sa bombicama: 389,7 kg
Masa rakete sa minama: 382,2 kg
Polje dejstva po pravcu: 220°
Polje dejstva po elevaciji: -0,5° do + 65°
Površina razbacivanja bombica: oko 2 ha
Površina razbacivanja mina: oko 4 ha
Verovatno skretanje po pravcu na max dometu: 300 m
Verovatno skretanje po daljini na max dometu: 220 m
Domet: 5 - 50 km
Temperaturni ospeg upotrebe: -30 do +54 °C
 
 
   

Stariji postovi

ORUZJE
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31